ponedjeljak, 28.01.2008.
Upsssss....
Ja sam užasna osoba!!!!
Užasno užasna...
Nisam bila na blogu zaista predugo, svašta se izdešavalo dok me nije bilo...
vjerojatno ste me i zaboravili, ali podsjetit ću ja Vas...
Na brzinu sam pregledala neke Vaše postove, vidim da mi većine blogera nema...hmmm, nije ni čudo, skoro godinu dana me nema....skoro,
Točnije 313 dana!!!
Oni koji me se sjećaju će se javiti, to znam!
Enivej, samo htjedoh pozdraviti staro društvo i pitati kaj ima novo?
Valjda nisam previše propustila?!
Puse,
- 14:10 -
<$A jel?!$ (5) - Isprintaj - #
srijeda, 21.03.2007.
Proljeće je, a u meni nemir...
Drage moje i moji...
Stiglo nam je proljeće, ha?
Mada ga je snijeg najavio, nema veze, ja sam proljetno dijete i to mi je najdraže godišnje doba!
I sad kad sam konačno opet u svom godišnjem dobu, moram nositi kožnu jaknu i još 3 sloja ispod... da ne govorim o tome da nemam niti jednu potkošulju, jer ih jednostavno ne mogu nositi, jednostavno ne mogu!!!
A onda kukam svaki mjesec kak me jajnici žigaju...plavuša!
Enivej, u nedjelju sam išla dočekati proljeće, u majici bez rukava i baš sam si bila će-će!
I tako ja na Jarunu, s curama, labudovima i sličnim pticama koje moja frendica zove zajedničkim imenom – ptičja gripa, s naočalama i plivadonom u džepu, jer glava bi mogla svaki čas, ipak sam ja došla doma u 5 ujutro i malooo sam mamurna, samo malo...
I tako mi gledamo hrpu dječjih kolica, sto ljudi, rolere, bicikliste, frajere – što ćelave, što bez kose, što s kosom, žene, cure, djevojke, klince...
Ali ljudi moji, pogled mi odvraća nekoliko komada, ženskih, koje zaista jako dobroooo izgledaju, ali kao da sam ih i sinoć negdje vidjela...
Izdanje – večernje!!!
Svaka dlaka na svom mjestu,
pokreti filmskih glumica,
šminka pomno nanesena,
outfit genijalan!!!
Sve pet, pa i ja sam sinoć bila zbigecana, bila je tu i suknjica i cipelica, šminkica i frizurica, ali ne sad, pobogu, u pol 11 ujutro!
Ja jedva vidim frendicu preko stola – i ona tamo 2 zbilja dobra frajera, ali boje njenih štikli nikad neću zaboraviti, nikada, časna riječ!
Sevka je beba, hej...
Ma nije čak ni stvar u boji, nego, nikako da shvatim taj ženski um (mada, bilo je i frajera koji su izgledali kao da su sišli s modne piste prije minutu, dvije...)
I ona nije jedina, ali nema ih puno, sva sreća!
Znate one kockice po kojima se šeta na Jarunu?
Taman da ti peta zapne, a ona pika, li pika – mislim, svaka joj čas, ja i po ravnom imam problema, ali molim vas, recite mi, zašto žene to rade?
Zašto?!
Pa zar joj nije dosta od sinoć, preksinoć?
Kaj njoj nije jasno da većina ljudi koji su tamo nedjeljom ranooo izjutra nisu došli bariti komade, nego popiti kavu i doći k sebi?!
Nisam ja neka šminkerica, ali nisam ni seljankuša, molim vas lijepo... volim se i ja spremiti i napirlitati, ali što je previše – previše je!
Nemam ja ništa protiv toga, dapače, te cure su zbilja bile prekrasne, ali ja jednostavno ne kužim kako im se da vječno biti rob nekih modnih ili sličnih pritisaka...
Prestrašno, idem si sad zapaliti jednu da mi bude lakše...
Pusa, ljubim vas i pazite se, gledam vas kroz naočale...
- 13:06 -
<$A jel?!$ (8) - Isprintaj - #
utorak, 27.02.2007.
Jedan od onih... dana
Da, to je jedan od onih... kada bih najradije ostala doma i ne radila ama baš ništa!!!
Nije da se inače ubijam od posla po kući, jer imam najbolju mamu na svijeu (...i onda me pitaju kad ću se udati?!),
ali ono... baš bih ne radila ništa.
Direktor mi stalno nekaj novo izmišlja, znate ono, kad već sve prijedloge istresete iz rukava, pa čak i one koji su već i vama samima bez veze, a on baš ima neke nove ideje koje su baš onak, super!!!
A uopće nisu, ni najmanje!!
Baš su glupe i nikuda ne vode... ali dobro... on me plaća, moram ga slušati...barem ponekad.
Kod nas se ponekad ne zna tko je gazda, a tko radnik (ja bih sad napisala što sam ja, ali ja uopće ne znam kako bih opisala svoje radno mjesto)
Znate ono kad radite sve, baš sve...dobro, ne baš sve... ali skoro.
Od svih kontakata sa strankama, računima, ponudama, istraživanjima tržišta, marketing... pisanje zadaće sa kćerkom - koja matematika za 4. razred - ne bi vjerovali!!!
Dakle, ja sam Katica za sve, ali meni to ne smeta, ne zaista, ja volim biti na raspolaganju, sve dok ne osjetim da me se zaista iskorištava, onak, za istač!
A čak ni onda ne reagiram kak bi trebala, a nije da sam neka plašljivica, ili da nemam dlake na jeziku, dapače!
A treba mi puno da to skužim, stvarno puno!
Ali ne zato što sam plavuša, nego zato što ja ne volim raditi ništa na pola.
Ili sve, ili ništa!
E, pa danas mi se ne radi ništa i zato sad umjesto da pošem ponudu, ja pišem post, hahahaha!
I baš me briga!
Baš me brigaaaaaaaa!!!
Već tjedan dana jedem samo voće, i to skroz dok ne dođem doma, dakle oko pola 5, a onda ručam i to je to!!!
Možda sam i zato malo nja-nja...
a i ovulacija me drma, čovječe, pa to je ludnica...
što sam bliža rođendanu lagano me hvata moja godišnja depra koja traje oko 180 sec, ali dovoljno da me hiti iz ritma na koji sam navikla!
I nije da ne volim rođendane, baš suprotno, ali nekako mi je ovo doba godine prenapućeno... a i svašta bih još htjela napraviti, prepraviti, prekrojiti, došiti, zakrpati...
...dodati prave boje...na taj portret života mog...
... i sve mi to govori da starim...
- 14:44 -
<$A jel?!$ (9) - Isprintaj - #
srijeda, 14.02.2007.
Valentinovo...
E, pa, dragi moji blogeri, sretno Vam Valentinovo!!!
- 09:42 -
<$A jel?!$ (2) - Isprintaj - #
petak, 09.02.2007.
Jedan sretni post...
Vozdra narode,
Moram pod hitno napisati post, jer će mi Tedica nos razbiti – već sam dobila jednu verbalnu opomenu, ali obzirom da se Tedica ne zna svađati sa nepoznatim ljudima, tko zna, možda bih i imala šanse dobiti, hahahaha!!!
Šalim se ja malo!
Obično se šalim na svoj račun, ali dobro sad...
Opet me nije bilo, malo sam zapela sa učenjem, na poslu ne stignem čak ni riječ, dvije napisati.
Samo uspijevam popušiti koju...
da popušiti...
Danas sam baš sretna!!!
Baš, baš!
Danas je jedan od onih dana kada želim čuti neke stare, stare prijatelje...
nekako me lovi sjeta...
1.)
Nazvala sam prijateljicu nakon stoooo godina, ali zbilja nakon sto godina...
Nikada se u životu nismo posvađale, bile smo jako bliske (još uvijek smo!), ali nekako nam se život toliko zakomplicirao da se nismo vidjele pune 2 godine!!!
Prestrašno!
Vjerojatno se sad pitate kakvo je to prijateljstvo kada nema kontakta tako dugo?
E, pa, postoji i takvo prijateljstvo.
Štoviše, mi uopće nemamo feeling da se toliko dugo nismo vidjele, kao da je bilo jučer.
S tom curom sam zaista bila povezana, na neki pozitivno drag način.
Skoro je pala na dupe kad me čula!
Dogovorile smo se da ćemo se OBAVEZNO vidjeti sljedeći tjedan, u ponedjeljak pada dogovor – baš se veselim, hihihi!
2.)
Zatim sam nazvala još jednu prijateljicu.
To je moja "druga" s broda, Makedonka, prekrasna jedna osoba, prekrasna. S njom se viđam redovito kada svrati u Zgb i uvijek se nasmijemo do suza, a i naplačemo..., a i na brodu smo skupa bile i kuhane i pečene, kak se veli...
Naime, moja Makedonka se udala za zagrepčana, pa sada žive tu odnedavno, ali nismo se još vidjele...
No, pričamo mi tako o ovome i onome, kadli, kaže meni moja Makedonka da se udala prije 20-ak dana...
Tako sam se raznježila da me bilo strašno za slušat, a na to će ona meni, ali ima još jedna novost...
Trudna je!!!
Već 5 mjeseci!!!
Jakoooo, jakooo sam sretna, jako, jako, jako!!!
Kao da se meni desilo.
Jedva čekam da je vidim s trbuščićem, jedva čekam, mislim da ćemo se danas predvečer naći na kavi...imamo sto stvari za prepričati...
Obožavam šokirati ljude i iznenađivati – pozitivno, naravno!
Međutim, ponekad i mene znaju šokirati sa raznoraznim vijestima!
Uvijek sam htjela imati poseban krug ljudi oko sebe, i to mi je ustvari nekako i uspijevalo.
S godinama su se neki ljudi pokazali kao totalni «hibridi», ali nema veze, ja znam da sam svima uvijek davala sebe... nekima previše, a nekima još i više...
I svaki put kada kažem da ću drugi put drugačije – baš postupim isto, potpuno isto!!!
Ali, nema veze, to sam ja i vjerojatno ću zauvijek takva i ostati, nije ni to loše, treba imati vjeru u ljude, a u mom slučaju se može reći i ovako:
«moji su drugovi, biseri rasuti, po čitavom svetu...»
Pusabok,
- 13:23 -
<$A jel?!$ (5) - Isprintaj - #
utorak, 16.01.2007.
5 stvari koje niste znali o meni...
Dakle,
Tedica mi je je proslijedila jedan sasvim blogističan zadatkić!
Većina vas je već čula o mogućoj blogopandemiji o 5 stvari koje niste još rekli o sebi...
Kako sam ovih dana rastrgana između knjige i posla,) a u ljubavi mi naravno ne cvjetaju ruže u posljednje vrijeme), konačno ulovih vremena da se malo posvetim i svome blogu...
Ne moram niti spominjati da neke od vas redovito čitam, ali često ne stignem napisati ni retka!
Čak se pitam koga ću ja „pogoditi“ sa blogoznatiželjom, jer većinu vas koje čitam i koji ste, za razliku od mene, redoviti, ste sve ovo već i napisali...)
Dakle, da krenemo redom...
1.) ali vrijedan...
Prije punih 10 godina bila sam jakoooo zaljubljena, znate ono, prva ljubav, prva prava ljubav, negdje s početka srednje škole, prvi pogledi koji te dižu do nebesa i nemaš pojma o čemu profesori pričaju cijeli dan, ljubav koja će zasigurno zauvijek trajati – u to smo tada oboje bili uvjereni...
I tako smo se mi ludo voljeli, završili školu, počeli raditi, međutim, došao je poziv i moj dragi je morao otići u vojsku!
Na najdužih 10 mjeseci u životu!!!
Koji su se na kraju smanjili na 9 mjeseci, pa sjećate se, svaki drugi vikend doma, daš krv pa dobiš još koji slobodan dan, pa odeš na stražu, pa dobiš još koji...
Ženskom dijelu ne moram ni pisati koliko teško nam je bilo i koliko sam mislila da ću umrijeti od tuge.
Prvi tjedan kada je otišao, ja sam izgubila 8 kg, od tuge, da!!!
Da mi je sad jedan takav tjedan... što bih dala da sad mogu izgubiti 8 kg!!!
Enivej, moj dragi mi je pisao skoro svaki slobodan trenutak koji je mogao uloviti...
A ja, ja sam sva pisma koja sam dobila (njih negdje 60-ak) sam nalijepila u jednu bilježnicu i pored svakog pisma sam napisala nešto...
Nešto što je nama bilo važno, sveto, prekrasno...
Danas taj dečko (muškarac i nečiji muž) i ja imamo prekrasan prijateljski odnos, možda se čak još malo i volimo, ali na neki drugačiji, poseban način, ne više onaj, ljubavni...
Tu deeebeeeluu bilježnicu još i danas čuvam i nikada je neću baciti ili sakriti...
To je uspomena na moju prvu pravu ljubav i jako sam sretna što danas, nakon toliko godina, mogu sve to pročitati i barem na trenutak odlutati u ta prekrasna vremena kada su nam bile važne neke druge stvari, neke druge vrijednosti...
U vremena kada smo bili mladi, sretni i zaljubljeni preko ušiju...
2.)
Jedan vrlo važan i za mene odlučujući potez u životu, bio je kada sam sa navršenih 20 godina (skupa sa gore navedenim dečkom) odlučila otići na brod.
Znate oni veliiiki turistički, prekooceanski.
Moja majka koju obožavam skoro je dobila živčani napadaj i do posljednjeg se trenutka nadala da je to samo hir, ali sve se tako brzo odvijalo u mom slučaju da sam otišla doslovno u roku 7 dana!
Mislim da sam tada odrasla.
U zračnoj luci u Frankfurtu, čekajući avion za Miami i brišući suze...
Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala kada sam u luci u New Yorku stala pred grdosiju od 14 katova i kada su mi rekli da su naše kabine, kabine za posadu, ustvari pod vodom dok brod plovi... i da ćemo ploviti kroz Bermudski trokut... i još štošta...
O svemu ovome ću Vam pisati jednom, malo opširnije, obećajem!
3.)
Treća stvar može biti ova:
Ja obožavam djecu!
Ali onak, zaista ih obožavam.
To i je glavni razlog zašto sam počela polagati sve ove silne ispite koje polažem u zadnje vrijeme (BTW, danas sam položila čak 2 i dobila dvije petice!), jer želim upisati fax i raditi s klincima.
Svojevremeno sam radila kao trener u jednoj plesnoj skupini i to mi je bio najbolji posao koji sam imala.
Radila sam sa curicama od 8-12 godina i bila sam im prije svega velika seka, a tek onda tutorica i trenerica.
Imale smo puno, puno treninga i jako smo naporno radile.
Za tu djecu sam grizla ko luda!
Igrom slučaja, zbog gore navedenog razloga pod 2.) morala sam ih napustiti i to baš pred jedno važno, važno prvenstvo, ali došla sam i bila uz njih u najtežem trenutku i gledala ih sa suzama u očima kako osvajaju to isto prvenstvo (pa, majku mu, to sam ih sve ja naučila!!!)
i to mi je bio jedan od najtežih rastanaka – zato to i pišem...
I dan danas neke curice vidim, mada to više nisu curice, znate, ali onaj njihov zagrljaj koji dobijem...tako mi puno znači!!!
A lančić sa privjeskom i narukvica koju su mi poklonile, govori više od svega...
One su mi pokazale koliko djeca znaju biti slatka i simpatična, naporna i smiješna i totalno su me osvojile, za cijeli život!
4.)
Kad smo već kod djece, ah ja patetična ribetina, ne smijem zaboraviti da posao koji radim već 4 godine, ustvari ne bih ni dobila da nije bilo kćeri moje naj, naj frendice...
Čudno, ne?
Mala je tada, nazovimo je Indigo, imala 7 godina i igrala se u istom parku sa još jednom takvom curicom koja je, igrom slučaja bila kćer mog sadašnjeg šefa!
I tako je to krenulo, bla, bla, bla, u parku, na klupi, veli on mojoj frendici : „trebam nekoga za posao“, a frendica će na to: „joj, zamisli, ma jedna moja frendica ti je super, baš ti takva treba, ovakva je i onakva, ali dobra, časna riječ... i eto ti meni posao!
Naravno da je istina kada kažu da na mladima svijet ostaje, zar ne?
5.)
I eto me već na petoj...kad prije!
Ja sam vam veliki ovisnik o adrenalinu!
Baš onak, veliki...
Volim brze aute, motore, najsretnija bih bila kada bih mogla voziti nekakvu ludu jurilicu...
Prije nekoliko godina, recimo prije 4 godine, bila sam s dečkom na moru i odlučili smo otići do Šibenskog mosta i skočiti Bunggie jumping.
Sva sam bila euforična, danima sam samo o tome pričala, nisam se mogla ugasiti!
Vjerojatno sam bila prenaporna (zato sam vjerojatno danas solo, hihihi)
No, to jutro kad smo se probudili i krenuli, ja sam se nekako ... ustrtarila...
Ali, ja ne bih bila kada bih odustala samo tako, nema šanse, gle, jua sam sebiobećala da bu to tak i gotovo!!!
Malo sam u autu do tamo razmišljala, prevrtala činjenice u stilu kaj ak ovo, kaj ak ono, ali najbolje je ne razmišljati o glupostima, zar ne?
Međutim, čim smose sparkali, ja sam znala...
Skočit ću!!!
I, skočila sam!
Super sam skočila, pjevala sam Đoletovu pjesmu dok su me dizali natrgag na most, urlala sam „Daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi... i bila sam presretna.
Luda kao i obično, dok sam još stajala na mostu sa svim onim gumama i zaštitnom opremom i čekala zeleno svjetlo za skok, zamolila sam dečka da mi negdje naruči Stellu...pa, žedna sam na ovih 40m, a ko zna, možda mi je i zadnja!!!
Sljedeća adrenalinska avantura slijedi ove godine: skakanje iz aviona, s padobranom, u tandemu sa fantastičnim i nadasve zgodnim instruktorom, naravno!!!
Eto, rekla sam Vam što sam imala, moram priznati da sam uživala u svakoj stavci koju sam navela...
pa zaista sam vam puno rekla o sebi.
a sad još i da zadužim neke da i oni napišu koju pametnu o sebi, nije ih 5 ali tko kaže da ih baš mora biti 5!!!:
KP
jednostavan život za komplicirane
Antidepresiv
Uživajte, pusabok i čitamo se naravski!!!
- 12:02 -
<$A jel?!$ (9) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.01.2007.
Sretna Vam nova...
Hej Vi,
malo sam zatajila...
nije me bilo neko vrijeme i sad, dok čitam sve vaše postove
(kojih se zaista nakupilo, radite li vi uopće?!),
vidim da sam zaista puno propustila, ali valjda ću poloviti konce!
Nekako sam se na trenutke izgubila, malo sam se prepustila nekim osjećajima...
Nisam sigurna da sam na naboljem putu...
mislim, nisam sigurna da ću izaći nepovrijeđena iz jednog neobičnog odnosa...
Hm, hm, sva sam u nekakvim zagonetkama, valjda zato što ni sama nisam sigurna radim li pravu stvar, ustvari, sigurna sam da ne radim pravu stvar...
Ma, ova godina mi je počela totalno neobično.
U biti, nije toliko neobična, koliko je sve bilo neplanirano i, na kraju, ispalo je sasvim dobro.
Već mi se sto puta u životu pokazalo da su najbolje stvari koje se ne planiraju - tu prije svega mislim na neke manje važne stvari u životu, naravno da se neke ni ne mogu dogoditi ukoliko ih dobro, dobro ne pretresemo i ne pogledamo iz svih uglova.
Ove godine nisam radila listu po kojoj ću "postati bolja" u ovom ili onom smislu,
nisam si obećala da ću prestati biti "blesava",
nisam si obećala da ću manje ili više pjevati,
ili da ću se tiše ili glasnije smijati,
nisam si obećala da ću biti mršavija ili deblja,
nisam si obećala nikave poklone ako napravim ovo ili ono...
ali...
obećajem samoj sebi da ću sve oko sebe još više voljeti,
obećajem da ću ostati nasmijana i vesela,
obećajem da ću svojoj kid seki ostati najbolja prijateljica,
obećajem da ću mami i tati i dalje biti dobra i pametna kćer
(mada bi oni najradije unuka, ili unuku..., a ja ni frajera nemam, pih!!!)
obećajem da ću se više viđati s ljudima do kojih mi je stalo,
obećajem da si neću razbijati glavu zbog stvari na koje ne mogu utjecati, ali da ću ostati dosljedna sebi,
obećajem da ću položiti sve ispite koje moram, jer to želim,
obećajem da ću biti sretna!!!
Obećajem da ću biti sretna!!!
Obećajem da ću ubuduće uvijek nositi fotić sa sobom, jer uvijek vidim nešto što bi tako dobro izgledalo na slikama...
Obećajem da ću više biti u prirodi, a manje u autu,
obećajem da ću otići u kino i plakati, ridati i smijati se (baš me briga, ionako je mrak!)
I, na kraju, obećajem da ću pisati više postova ubuduće!
Pusabok,
- 23:56 -
<$A jel?!$ (4) - Isprintaj - #
petak, 15.12.2006.
Hej vi svi, zajedno smo skupa!!!
Pa dobar dan!!!
Falili ste mi da znate, ali nikako ulovit vremena za napisati koju pametnu...
ali, redovito sam čitala što ste piskarali, časna riječ!!!
Učim, učim sve se puši...
Polažem ispite, radim, idem na predavanja, smješkam se ljudima oko sebe,a vrištim u sebi jer me PMS malo pere, ali dobro sad...
Jučer sam si išla kupiti čizme - ja inače ne padam na materijalne stavri, niti mi je to od životne važnosti, ali...
Vrlo rijetko zagrizem za nešto što baš želim, onak, baš jako.
Zaist rijetko, ali onda sam spremna na sve, skoro na sve...
E sad ide priča:
Tako je i sa ovim čizmama, najljepšim na svijetu, najljepšim!
Međutim, te čizme neće biti moje, jer mi nikako ne pašu.
Ustvari, ovo je vrlo zanimljiva situacija, čizme su mi prošli tjedan savršeno odgovarale, međutim, jučer mi jednostavno nisu išle na nogu!
Odnosno, jednu sam uspjela zakopčati, a drugu ne!
Jedan sasvim normalan fenomen za mene.
Bašm sam se rastužila, jako sam se rastužila jer sam ih već vidjela na svojim nožicama tijekom ove divne, hladne zime u našem prekrasnom gradu...
Neću reći da nikada neće biti moje, ali jako sam tužna od jučer...
I znam da to nije kraj svijeta, i znam da ima i gorih stvari, ali mene je to tako pogodilo jučer da sam režala na sve žene koje imaju čizme!!!
Naravno da je to bilo samo momentalno i da mi ne treba brnjica, ali što je previše - previše je!
U nedostatku lijepih riječi za danas, copy/pastat ću Vam jednu zanimljivu priču:
PREKRASNA
Djevojke su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih, jer
se boje da će pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke
koje su pale na zemlju, i koje, iako
nisu tako dobre, do njih lakše dođu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla,
misle da s njima nešto nije u
redu, dok su zapravo one veličanstvene.
Jednostavno moraju biti strpljive i
čekati da pravi čovjek dođe, onaj koji
je tako hrabar da se popne do vrha
stabla zbog njih.
Ne smijemo pasti da nas dohvate,
tko nas treba i voli napravit će
SVE da dođe do nas.
Žena je izašla iz rebra muškarca,
a ne iz nogu da bude gažena, niti iz
glave da bude nadmoćna.
Nego sa boka da bude jednaka,
ispod ruke da bude zaštićena,
i blizu srca da bude voljena.
Eto, sad opet jurim
Pusabok,
- 14:48 -
<$A jel?!$ (2) - Isprintaj - #
utorak, 21.11.2006.
Ah... te promjene
Ne znam da li sam vam rekla, ili nisam,
ali...
Prije 2 tjedna sam definitvno odlučila poraditi na sebi.
U svakom pogledu i na svim područjima!!!
Krenula sam na dijetu, koja je manje-više uspješna,
recimo...
(da vam ne objašnjavam kako jedan dan imam 2 kg manje, a onda drugi dan 3 kg više itd...)
No, ajde, bit će valjda dobro.
U subotu sam se ošišala. Ne onak kao obično!
Ošišala sam se na kratko. Full kratko i stavila pramenove.
Super mi je zurka i ja sam baš sretna.
I moja frizerka je zadovoljna, mada je bila sva u šoku kad sam joj rekla da skida sveeeeeeee!!!
Komentari su fantastični i ja sam zadovoljna - to je na kraju krajeva i najvažnije, zar ne?
E, sad, ljudi obično vele da žene rade drastične promjene u svome izgledu i šire, kada im se nešto jakooooo promijeni u životu.
Ne znam da li je to tako, ili nije, možda mi se tako poklopilo (uh, baš sam uvjerljiva, ne?)
Naime, upisala sam i neku dokvalifikaciju i sada sam sva u knjigama, skriptama, predavanjima, ispitima...
...kao do sada nisam imala dovoljno obaveza i imala sam preeeviše vremena, pa ono...
Nego, ono kaj sam Vam priznati je sljedeće....
Ja se zaista fantastično osjećam!!!
Fantastično!
Činjenica je da ne spavam baš najbolje, da mi je glava puna novih informacija, da sam postala prava školarka, ali sve to me apsolutno jakoooo veseli.
Bojala sam se da ću možda biti smiješna sama sebi, ali nisam.
Položila sam već 2 ispita sa odličnim ocjenama (danas u 4 polažem još jedan - držite fige!!!)
Zanimljivo je to kako sam svojedobno proputovala pola svijeta (doslovce :-)),
upoznala sam ljude iz gotovo svih dijelova svijeta, i tek sada kada sam se konačno skrasila "Doma" skužila sam da mi ni to nije dosta.
Uvijek sam mislila da ću nešto postići, nešto važno, veliko.
Ne mislim pritom na basnoslovno bogatstvo, lovu, kućerinu, bijesan auto... (mada se ne bih previše bunila, hihihi)
Nisam studirala kada sam mogla, trebala, trebala, trebala...
A možda i nisam trebala tada, jer tada nisam znala ono što znam sada!!!
Sada sam apsolutno sigurna u sve ovo što radim, apsolutno sam sretna što sam imala prilike koje sam imala i koje sam iskoristila na najbolji mogući način!
Možda sam i imala sreće, možda mi je pomogla moja izvanredna pozitiva kojom uglavnom zračim, ne znam.
Ovaj post već zvuči pomalo narcisoidno, nije mi to bila namjera, vjerujte!
Već godinama radim, zarađujem, privređujem, i zadovoljna sam sa svime što sam postigla.
Mada se to ne mjeri u novcima, nekretninama i sl, mogu se pohvaliti sa zaista prekrasnom obitelji, divnim prijateljima, dobrim poslom i Ok šefom, probuđenom pameti koja me tjera da idem još malo dalje da i mojoj djeci danas-sutra bude bolje.
Ionako sve ovo što sad radinm, svi ovi ispiti koje polažem i koje ću položiti - polažem zbog svoje dječice koju jedva čekam da upoznam.
A Vas sve skupa u razeljak ljubim i baš sam nekako sretna danas!!!
:-)))
Pusabok,
- 12:45 -
<$A jel?!$ (22) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.11.2006.
Zapalimo milijun svijeća...
Hej vi, moji dragi blogeri,
svi Vi koji me čitate (i koje ja čitam) znam da ćete mi se pridružiti u paljenju ovih svijeća kojima dižemo svoj glas i borimo se PROTIV DJEČJE PORNOGRAFIJE NA INTERNETU, ali i dječjeg zlostavljanja općenito!!!
Ovih dana se bruji o tome na sve strane, vjerujem da im mi možemo pomoći na ovaj način!!!
I zato Vas molim, ako već niste, a ako jeste, nema veze, možete još jednom:
ZAPALITE SVIJEĆU ZA TE KLINCE, jer je oni sami ne mogu zapaliti!!!
www.lightamillioncandles.com
Pusabok,
mi možemo promijeniti svijet!!!
- 11:01 -
<$A jel?!$ (3) - Isprintaj - #
